
Žene koje su se odrekle nasledstva vrlo često se nakon toga pokaju, kada dođu u teške životne situacije. Izlazak iz nasilne veze ili dobijanje nekog vida socijalne pomoći u velikoj meri su uslovljeni time da li se žena odrekla nasledstva. O ovim pitanjima i problemima bilo je reči na panelu „Šta dobijamo, odnosno ne dobijamo odricanjem prava na nasleđivanje i upravljanje imovinom?“ koji je organizovan u okviru kanferencije „Žene i nasleđivanje – patrijarhalni obrasci i prava“.
Ličnom pričom, panel posvećen pravima na nasleđivanje i upravljanje imovinom, otvorila je Užičanka Milena Filipović. Nasledstvo od majke, pod pritiskom supruga prepisala je na njega i nakon što je njegov posao propao, ostala je bez posla i imovine, a pritom se i razvela. Zahvaljujući podršci ženskih organizacija izborila se za novi početak i sada je uspešna pčelarka.
Moja poruka ženama je da pre nego što se odreknu svog dela nasledstva dobro razmisle. Ja sam se vodila pričom da je muž glava porodice, zarad mira u kući, ali žene ne treba da se vode tom pričom. Treba da razmišljaju svojom glavom, da čuvaju svoju imovinu jer nikad se ne zna u kom momentu im može trebati – poručila je Milena Filipović.
Problem nasilja u porodici je usko povezan sa pitanjem nasleđivanja, potvrđuju iskustva iz SOS telefona za žrtve nasilja.
U većem broju slučajeva smo se suočili sa poražavajućom činjenicom, da žene trpe nasilje i u jako teškoj materijalnoj situaciji su, ne samo zato što su finansijski nezavisne, zavisne od nasilnog partnera, nisu zaposlene, nego i što nemaju nikakvu imovinu, koju bi imale da se nisu odrekle u korist brata ili braće. To je nešto što još više otežava njihovu ekonomsku situaciju, zbog čega teže mogu da donesu odluku da izađu iz nasilja i započnu samostalno svoj život – istakla je koordinatorka SOS telefona Vesna Bogdanović iz „Ženskog centra Užice“.
Društvo nije dovoljno pravno edukovano da zna da postoje razlike kada se odriče nasledstva i kada se nasledstvo ne prihvata, smatraju u Ženskom udruženju kolubarskog okruga, koje sprovodi onlajn kampanju „Кoliki je moj deo“.
Žene su počele da se javljaju u velikom broju, da šalju svoje priče koje se odnose na te pravne procedure tokom raspodele nasledstva. Sa druge strane i žene same pričaju koliko dublje to ide, kako su imale drugačiji tretman u detinjstvu i unutar svoje porodice zato što su žene. Ne radi se samo o raspodeli imovine, radi se o jednom potpuno nepravednom tretmanu žena i devojčica u ovom društvu, koji dalje rezultira da žene ne nasleđuju imovinu – rekla je osnivačica i direktorka Ženskog udruženja kolubarskog okruga Jelena Ružić.
Jedan od uslova za ostvarivanje novčane socijalne pomoći je da se osoba nije odrekla prava na nasleđivanje nepokretne imovine, zbog čega su mnoge žene ostale uskraćene za ovaj vid podrške. Panelisti su istakli i brojne članove Zakona o socijalnoj zaštiti iz 2011. godine koji su neprimenjivi.
Nikako da izmenimo Zakon o socijalnoj zaštiti mada sam ja uvek zagovarao da se radi novi zakon. Te 2011. godine bio sam crna ovca jer mi se ni tada nije sviđao. Za pravo o tome što sam pričao, potvrđuje što 60 – 70 odsto zakona ne može da se primeni – naglasio je Zoran Polić iz Centra za razvoj usluga socijalne zaštite Priboj.
Poručeno je da žene dolaze iz različitih cipela, a zadatak društva i sistema je da im obezbedi dostojanstven život, sa poštovanjem svih prava i bez nasilja. Panel je održan u okviru konferencije koju su organizovali Udruženje Forum žena Prijepolja i Agencija Ujednjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji uz podršku Evropske unije, u okviru projekta „Кljučni koraci ka rodnoj ravnopravnosti“.
Video prilog pogledajte ovde.